ponedjeljak, 18. siječnja 2010.

Nredak Hrvata

Neznam zašto su hrvati postali ko Amerikanci.

Nešto je nevjerovatno da se kreditom kupuje sreća. Kupuje se sve na kredit pa ček i kruh. Nekidan sam tome svjedočio da na blagajni zena vadi kreditnu karticu da kupi kruh. Gledam ekipu kupuje stanove i auto na kredit u isto vrijeme. I onda se žale da nema se para, u birtiji čekaju da neko plati cugu, a kada dođe na red da oni plate onda se iznenada žure ili ženi ili neki posao. postalo je normalno da te čovjek pozove na piće i da se očekuje da si svako svoju cugu plati. Također je nevjerovatno da ekipa idde na cjelodnevni izlazak s obitelji u šoping centar, da su klinci u šoping centru a ne na igralištu. Kada sam ja bio klinjo igrlište je bilo cjelodnevgno okupljanje djece ali i starijih. Lopta je bila osnovno sretstvo za igru, a bicikli prijevozno sredstvo.
Pola klinaca ne pomisli na loptu već na igrice. Klinke ne pomišljaju na igru već bi odmah bile punoletne. U državi koja sebe naziva konzervativnom i tradicjonalnom mi to nije jasno da roditelji se ponose da im djeca od 12,13 god. idu u šoping centre i oblače se ko da imaju 18,19 god. Niko više od klinaca ne čita romane a nedaj bože knjigu, ja i generacije oko mog godišta odrasli smo na alan fodu, mister no, zagoru itd. Kako je moguće da niko od klinaca ne pomisli da za prvi maj ne ode u prirodu i sa svojim društvom ne ispeče pile. Sada statiji samo idu na pecanje, a prije su klinci išli i kada ste došli u ribolov sve je vrvilo od klinaca. Ali ne krivim klince već roditelje koji ne potiču njihovo takovo druženje.
Treba se sa klincima raditi a ne samo evo ti TV i odi do šoping centra i tamo se druži, za dobru ocjenu kupiću ti igricu, ko je vidijo pričati.
Kod mene u firmi postoji par budala (oprtite na izrazu ali su takovi) koji svoju djecu ostave portirima i varogascima na brigu. Kao da ta djeca nisu njihova već opće dobro.
Mentalitet ljudi se sveo na potroši više nego što imaš, brini se za danas a ne za sutra.
Isto tako da u Zagrebu susjed susjeda ne poznaje niti ga želi upoznati. Kako je to moguće.
Ja sam porjeklom iz malog mjesta gdje se kuće ne zaključavaju ključevi u autu se nevade, a kada to kažem u Zagrebu ljudi se čude. Doskora u zagrebu je tko bilo ali ne više ljudi su se otuđili gledaju svoja posla i okupirani su sobom malo previše. Kada ste se prije potukli stari bi vas opalili šamarom i poslali kući da nepravite pizdarije. Ali sada u svakom bircu moraju biti izbacivači, jel djeca nose noževe i nepoštuju starije.
Jeli to napredak Hrvacke ja mislim da nije.