Neznam zašto su hrvati postali ko Amerikanci.
Nešto je nevjerovatno da se kreditom kupuje sreća. Kupuje se sve na kredit pa ček i kruh. Nekidan sam tome svjedočio da na blagajni zena vadi kreditnu karticu da kupi kruh. Gledam ekipu kupuje stanove i auto na kredit u isto vrijeme. I onda se žale da nema se para, u birtiji čekaju da neko plati cugu, a kada dođe na red da oni plate onda se iznenada žure ili ženi ili neki posao. postalo je normalno da te čovjek pozove na piće i da se očekuje da si svako svoju cugu plati. Također je nevjerovatno da ekipa idde na cjelodnevni izlazak s obitelji u šoping centar, da su klinci u šoping centru a ne na igralištu. Kada sam ja bio klinjo igrlište je bilo cjelodnevgno okupljanje djece ali i starijih. Lopta je bila osnovno sretstvo za igru, a bicikli prijevozno sredstvo.
Pola klinaca ne pomisli na loptu već na igrice. Klinke ne pomišljaju na igru već bi odmah bile punoletne. U državi koja sebe naziva konzervativnom i tradicjonalnom mi to nije jasno da roditelji se ponose da im djeca od 12,13 god. idu u šoping centre i oblače se ko da imaju 18,19 god. Niko više od klinaca ne čita romane a nedaj bože knjigu, ja i generacije oko mog godišta odrasli smo na alan fodu, mister no, zagoru itd. Kako je moguće da niko od klinaca ne pomisli da za prvi maj ne ode u prirodu i sa svojim društvom ne ispeče pile. Sada statiji samo idu na pecanje, a prije su klinci išli i kada ste došli u ribolov sve je vrvilo od klinaca. Ali ne krivim klince već roditelje koji ne potiču njihovo takovo druženje.
Treba se sa klincima raditi a ne samo evo ti TV i odi do šoping centra i tamo se druži, za dobru ocjenu kupiću ti igricu, ko je vidijo pričati.
Kod mene u firmi postoji par budala (oprtite na izrazu ali su takovi) koji svoju djecu ostave portirima i varogascima na brigu. Kao da ta djeca nisu njihova već opće dobro.
Mentalitet ljudi se sveo na potroši više nego što imaš, brini se za danas a ne za sutra.
Isto tako da u Zagrebu susjed susjeda ne poznaje niti ga želi upoznati. Kako je to moguće.
Ja sam porjeklom iz malog mjesta gdje se kuće ne zaključavaju ključevi u autu se nevade, a kada to kažem u Zagrebu ljudi se čude. Doskora u zagrebu je tko bilo ali ne više ljudi su se otuđili gledaju svoja posla i okupirani su sobom malo previše. Kada ste se prije potukli stari bi vas opalili šamarom i poslali kući da nepravite pizdarije. Ali sada u svakom bircu moraju biti izbacivači, jel djeca nose noževe i nepoštuju starije.
Jeli to napredak Hrvacke ja mislim da nije.
ponedjeljak, 18. siječnja 2010.
ponedjeljak, 19. listopada 2009.
Biti vatrogasac u Hrvatskoj (gospodarstvo)
Stanje vatrogasaca u Republici Hrvatskoj je alarmantno. Naše zanimane nije cjenjeno, nije adekvatno plaćeno i nije kao u ostalim zemljama.
Ne samo u javnim Vatroganim postojbama već i u gospodarskom sektoru gdje su plaće poražavajuće . Svaki vatrogasac odlaskom na posao može se bez problem pozdraviti s svojim ukućanima. Ali poslodavci toga nisu svjesni. Ja sam zaposlen kao vatrogasac osam godina i svjestan sam sveg stanja i problema u gospodarskom djelu vatrogastva, pre malo se znaćenja daje važnosti tom djelu struke jer se smatra da su vatrogasci ljeni, pijanci i ljudi bez anbicija. Moje iskustvo se neslaže sa tom cinjenicom, zbog niza razloga a to su: da nema vatrogasaca u gospodarstvu javne vatrogasne postrojbe bi imale puno više posla u slučajevima požara kod rada s iskrećim alatom, ispumpavanja vode iz gospodarskih zgrada, povećale bi se premije na osiguranja itd.
U tvrtci u kojoj radim kad dođe do požara ili poplave vatrogasci saniraju svu štetu i tada smo super i nekoliko dana nam se ne prigovara ni za pijenje kave kada dođemo na posao ni to što pogledamo utakmicu na TV-eu. Uglavnom imamo mir idućih sedam dana, a onda sve po starom da smo ljeni da nismo nizašto da neznamo što je naš posao itd. Pa se ponekada pitamo dali mi moramo pokretati havarije da nas se pusti na miru i da obavljamo svoj posao.
Što je još zanimljivo tvrtka u kojoj radim ima vatrogasnu službu 50 godina i samo je jednom pozvana vatrogasna postrojba i to je našom molbom već neznanjem zaštitara, požar smo ugasili mi samostalno, a onda je vatrogasna postrojba poplavila požarište i napravila više štete nego sam požar. Nemojte me krivo svatiti da blatim vatrogasnu postrojbu i svjestan sam da je to princip osiguranja požarišta, ali su mogli pitati za savjet nas koji smo tamo svaki dan i koji zanamo svaki milimetar prostora.
Također nije uredu da se ne obraća pozornost na godine ljudi koji rade kao vatrogasci, u posrojbama je normalno da imaju beneficirani staš a u gospodarstvu to je nezamislivo. A varogasac u gospodarstvu mora svakodnevno osiguravati mjesta rada s iskrećim alatom, obilaziti prostot i biti u pokretu cjelu smjenu, pa kako će čovjek od 55 godina se kretati 12 sati ili stajati toliko. U firmi kojoj radim pravilo je da kada radnik stavi utikač u utičnicu od iskrećeg alata vatrogasac mora biti tamo sve dok ne spremi iskreći alat u torbu to jest dok ne krene kući. Veliki problem stvaraju vanjske firme koje dođu s priučenim majsorima koji su po mogućnosti radili godinu dvije u Njemačkoj pa kada ih upozorite na propust odbruse da šta ja njega učim o poslu on je tako radijo u Njemačkoj.
Nemojte misliti da je ovo kukane jednog frustriranog vatrogasca već je ovo stane stvari u svim firmama u kojim postoje vatrogasci, i volio bi da nisam morao praviti ovaj blog ali ženu ne želim opterećivati s problemima. A možda pročita moje riječi kakova relevantna osoba da pokrene kakovu reformu i za nas. Jer što se tiče vatrogastva u hrvatskojs mrtve točke se pokrene poslije nekakove tragedije.
Ne samo u javnim Vatroganim postojbama već i u gospodarskom sektoru gdje su plaće poražavajuće . Svaki vatrogasac odlaskom na posao može se bez problem pozdraviti s svojim ukućanima. Ali poslodavci toga nisu svjesni. Ja sam zaposlen kao vatrogasac osam godina i svjestan sam sveg stanja i problema u gospodarskom djelu vatrogastva, pre malo se znaćenja daje važnosti tom djelu struke jer se smatra da su vatrogasci ljeni, pijanci i ljudi bez anbicija. Moje iskustvo se neslaže sa tom cinjenicom, zbog niza razloga a to su: da nema vatrogasaca u gospodarstvu javne vatrogasne postrojbe bi imale puno više posla u slučajevima požara kod rada s iskrećim alatom, ispumpavanja vode iz gospodarskih zgrada, povećale bi se premije na osiguranja itd.
U tvrtci u kojoj radim kad dođe do požara ili poplave vatrogasci saniraju svu štetu i tada smo super i nekoliko dana nam se ne prigovara ni za pijenje kave kada dođemo na posao ni to što pogledamo utakmicu na TV-eu. Uglavnom imamo mir idućih sedam dana, a onda sve po starom da smo ljeni da nismo nizašto da neznamo što je naš posao itd. Pa se ponekada pitamo dali mi moramo pokretati havarije da nas se pusti na miru i da obavljamo svoj posao.
Što je još zanimljivo tvrtka u kojoj radim ima vatrogasnu službu 50 godina i samo je jednom pozvana vatrogasna postrojba i to je našom molbom već neznanjem zaštitara, požar smo ugasili mi samostalno, a onda je vatrogasna postrojba poplavila požarište i napravila više štete nego sam požar. Nemojte me krivo svatiti da blatim vatrogasnu postrojbu i svjestan sam da je to princip osiguranja požarišta, ali su mogli pitati za savjet nas koji smo tamo svaki dan i koji zanamo svaki milimetar prostora.
Također nije uredu da se ne obraća pozornost na godine ljudi koji rade kao vatrogasci, u posrojbama je normalno da imaju beneficirani staš a u gospodarstvu to je nezamislivo. A varogasac u gospodarstvu mora svakodnevno osiguravati mjesta rada s iskrećim alatom, obilaziti prostot i biti u pokretu cjelu smjenu, pa kako će čovjek od 55 godina se kretati 12 sati ili stajati toliko. U firmi kojoj radim pravilo je da kada radnik stavi utikač u utičnicu od iskrećeg alata vatrogasac mora biti tamo sve dok ne spremi iskreći alat u torbu to jest dok ne krene kući. Veliki problem stvaraju vanjske firme koje dođu s priučenim majsorima koji su po mogućnosti radili godinu dvije u Njemačkoj pa kada ih upozorite na propust odbruse da šta ja njega učim o poslu on je tako radijo u Njemačkoj.
Nemojte misliti da je ovo kukane jednog frustriranog vatrogasca već je ovo stane stvari u svim firmama u kojim postoje vatrogasci, i volio bi da nisam morao praviti ovaj blog ali ženu ne želim opterećivati s problemima. A možda pročita moje riječi kakova relevantna osoba da pokrene kakovu reformu i za nas. Jer što se tiče vatrogastva u hrvatskojs mrtve točke se pokrene poslije nekakove tragedije.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)